Simboli i zastave jedinstva
Često nam se zabranjuju simboli i zastave prošlosti s napomenom da oni prisjećaju na ratno iskustvo našeg prostora ili s napomenom da su oni znak prevaziđenih ekonomskih vjerovanja. Pogrešno!
Biti Jugoslaven ne znači biti nostalgičar starih vremena ili komunista trećeg milenijuma — biti Jugoslaven znači ne praviti razlike prema vjeri, prema korištenju ijekavice ili ekavice, prema pisanju na latinici ili na ćirilici. Biti Jugoslaven znači biti ponosni dio velike porodice koja mora zajedno graditi bolju budućnost. Biti Jugoslaven ne znači biti socijalista, niti znači ne biti. Biti Jugoslaven znači zaobići stereotipe i razumjeti da u svakom narodu ima dobrih i loših ljudi.
Sve države, nacije ovog svijeta su prolazile kroz tamne faze kada su pojedini prljali njene zastave svojim djelovanjem: najlakše zamisliti slučaj fašizma u Italiji ili nacizma u Njemačkoj. No smiju li se Talijani istaknuti kao takvi? Smiju li Nijemci? Smije li se govoriti o Italiji a da ne podrazumijevamo fašističko doba represije? Smije li se govoriti o Njemačkoj? Smije — jer su ti pojmovi nastali neovisno o tim ideologijama i dešavanjima. Zato je opstala talijanska trobojka, koja je nastala mnogo prije fašizma, dok je barjak sa kukastim križom, koji je od svoje prve pojave pa nadalje uvijek bio simbol nacističkih gledišta, zabranjen.
Po čemu se razlikuje jugoslavenstvo? Po čemu se razlikuje plava, bijela i crvena trobojka? Zar su oni koji su prljali te pojmove dok su pucali na svoje zaslužni da ih identificiramo sa simbolima jedinstva koji su nas vezali kroz vrijeme i koji su nam bili uzori zajedničkog djelovanja za opće dobro? Nisu!